Prema teoriji kulturalne kriminologije, postmoderni mediji pri prikazivanju nasilja i zločina kreiraju društvo spektakla, jer takve događaje nerijetko prezentiraju kao zabavu i senzaciju da bi privukli pažnju publike. Nasilje i kriminal temeljna su povreda društvene norme i pravnog poretka te zbog toga i prožimaju medijski prostor. U fokusu ovog rada su medijski okviri i narativi koji se bave kriminalom, a kojima se publici nude objašnjenja zločina i motiva za njegovo počinjenje. Cilj ovog istraživanja je da na temelju teorijskih pretpostavki kulturalne kriminologije utvrdi koji su medijski okviri korišteni u informativnim izvještajima triju nacionalnih televizija prilikom izvještavanja o Filipu Zavadlavu, osuđenom za trostruko ubojstvo u Splitu. Zadaća je pritom analizirati postupke medijske humanizacije zločinca kroz narativne elemente bajronizma, odnosno karakteristike antiheroja koje su preuzete iz tekstova popularne kulture, a koje se pripisuju počinitelju zločina. Istraživanjem je utvrđena zastupljenost jedne od najvažnijih karakteristika Byronovog heroja koja počinitelja zločina stavlja u položaj žrtve-zločinca da bi se ukazalo na njegov nepovoljan položaj u društvu te kod publike izazvalo suosjećanje i dodjeljivanje statusa heroja.
根据文化犯罪理论,关于暴力和犯罪的后现代媒体创造了壮观的社会,因为这类事件往往以娱乐和轰动的形式呈现,以吸引公众的注意力。暴力和犯罪是对社会规范和法律秩序的根本性破坏,这就是它们出现在媒体上的原因。你是一个裸体的kojima,一个公开的裸体objašnjenja zločina i motiva za njegovo počinjenje。这项研究的目的是,根据文化犯罪的理论假设,确定三个国家电视台关于菲利普·扎瓦德拉夫的报道中使用的媒体,扎瓦德拉夫在斯普利特被判三重谋杀罪。任务是通过自然的拜伦主义元素分析犯罪媒体人性化的过程,包括从流行文化文本中提取的反英雄特征,这些特征被归因于犯罪者。调查确立了拜伦笔下英雄最重要的特征之一,即罪犯以受害者的身份犯下的英雄,以指出他在社会中的不恰当地位,以及在观众中对英雄地位的同情和分享。
{"title":"Medijska humanizacija zločinca","authors":"Marta Vukasović, Viktorija Car","doi":"10.31192/np.20.3.6","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.6","url":null,"abstract":"Prema teoriji kulturalne kriminologije, postmoderni mediji pri prikazivanju nasilja i zločina kreiraju društvo spektakla, jer takve događaje nerijetko prezentiraju kao zabavu i senzaciju da bi privukli pažnju publike. Nasilje i kriminal temeljna su povreda društvene norme i pravnog poretka te zbog toga i prožimaju medijski prostor. U fokusu ovog rada su medijski okviri i narativi koji se bave kriminalom, a kojima se publici nude objašnjenja zločina i motiva za njegovo počinjenje. Cilj ovog istraživanja je da na temelju teorijskih pretpostavki kulturalne kriminologije utvrdi koji su medijski okviri korišteni u informativnim izvještajima triju nacionalnih televizija prilikom izvještavanja o Filipu Zavadlavu, osuđenom za trostruko ubojstvo u Splitu. Zadaća je pritom analizirati postupke medijske humanizacije zločinca kroz narativne elemente bajronizma, odnosno karakteristike antiheroja koje su preuzete iz tekstova popularne kulture, a koje se pripisuju počinitelju zločina. Istraživanjem je utvrđena zastupljenost jedne od najvažnijih karakteristika Byronovog heroja koja počinitelja zločina stavlja u položaj žrtve-zločinca da bi se ukazalo na njegov nepovoljan položaj u društvu te kod publike izazvalo suosjećanje i dodjeljivanje statusa heroja.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45207330","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Inducirani pobačaj tema je koja izaziva brojne nesuglasice u današnjem društvu te je zbog ideološke obojenosti ovog fenomena teško doći do jasnih podataka o učinku pobačaja na psihičko zdravlje žene. U prvome poglavlju članka donosimo osnovne podatke o pobačaju zajedno s najvažnijim statističkim podatcima. U drugome poglavlju predstavljamo bioetičke aspekte vezane uz pobačaj, dok u trećem poglavlju donosimo pregled istraživanja koja su se bavila pitanjem psihičkih posljedica pobačaja na ženu te donosimo sažet prikaz triju slučajeva iz kliničke prakse. Premda većina istraživanja odbacuje govor o postabortivnom sindromu kao zasebnom entitetu, rezultati istraživanja i iskustva iz kliničke i pastoralne prakse upućuju na postojanje dugoročnih psihičkih problema kod dijela žena koje čine pobačaj. Važno je obratiti pozornost na ove žene u pastoralnom djelovanju te im pružiti adekvatnu skrb.
{"title":"Inducirani pobačaj i njegove moralne i psihičke implikacije","authors":"Jakov Milić, Bjanka Vuksan-Ćusa","doi":"10.31192/np.20.3.12","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.12","url":null,"abstract":"Inducirani pobačaj tema je koja izaziva brojne nesuglasice u današnjem društvu te je zbog ideološke obojenosti ovog fenomena teško doći do jasnih podataka o učinku pobačaja na psihičko zdravlje žene. U prvome poglavlju članka donosimo osnovne podatke o pobačaju zajedno s najvažnijim statističkim podatcima. U drugome poglavlju predstavljamo bioetičke aspekte vezane uz pobačaj, dok u trećem poglavlju donosimo pregled istraživanja koja su se bavila pitanjem psihičkih posljedica pobačaja na ženu te donosimo sažet prikaz triju slučajeva iz kliničke prakse. Premda većina istraživanja odbacuje govor o postabortivnom sindromu kao zasebnom entitetu, rezultati istraživanja i iskustva iz kliničke i pastoralne prakse upućuju na postojanje dugoročnih psihičkih problema kod dijela žena koje čine pobačaj. Važno je obratiti pozornost na ove žene u pastoralnom djelovanju te im pružiti adekvatnu skrb.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"48879175","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Čini se da roditelji (što) raniji početak učenja stranog jezika smatraju jamstvom njegova uspješnog ovladavanja. Stoga prikazujemo istraživanje u kojem smo anketiranjem roditelja (N=131) doznali njihov stav prema ranom učenju engleskog jezika u hrvatskoj sredini. U istraživački nacrt uvrstili smo sociodemografske čimbenike na čiju su važnost ukazala prethodna istraživanja, a posebno smo istražili stav roditelja čija su djeca učila engleski jezik neformalno, u vrtićkoj dobi, i roditelja čija su djeca s učenjem započela formalno, u školi. Doznali smo da su roditeljska vjerovanja o ranom učenju engleskog jezika izrazito pozitivna i ujednačena. Pronašli smo povezanost između procjene boljeg obiteljskog statusa i ranijeg početka djetetova učenja engleskog jezika, no nema razlika u stavu između roditelja čija su djeca počela učiti engleski jezik formalno i neformalno. Zaključujemo da su roditeljska vjerovanja o dobrobitima ranog učenja engleskog jezika oblikovana pod utjecajem društvenih i ekonomskih trendova te utječu na obrazovne jezične politike na globalnoj i lokalnoj razini.
{"title":"Rano učenje engleskog jezika iz perspektive roditelja djece vrtićke i mlađe školske dobi","authors":"M. Erk, Tijana Borovac, Sandra Brezetić","doi":"10.31192/np.20.3.9","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.9","url":null,"abstract":"Čini se da roditelji (što) raniji početak učenja stranog jezika smatraju jamstvom njegova uspješnog ovladavanja. Stoga prikazujemo istraživanje u kojem smo anketiranjem roditelja (N=131) doznali njihov stav prema ranom učenju engleskog jezika u hrvatskoj sredini. U istraživački nacrt uvrstili smo sociodemografske čimbenike na čiju su važnost ukazala prethodna istraživanja, a posebno smo istražili stav roditelja čija su djeca učila engleski jezik neformalno, u vrtićkoj dobi, i roditelja čija su djeca s učenjem započela formalno, u školi. Doznali smo da su roditeljska vjerovanja o ranom učenju engleskog jezika izrazito pozitivna i ujednačena. Pronašli smo povezanost između procjene boljeg obiteljskog statusa i ranijeg početka djetetova učenja engleskog jezika, no nema razlika u stavu između roditelja čija su djeca počela učiti engleski jezik formalno i neformalno. Zaključujemo da su roditeljska vjerovanja o dobrobitima ranog učenja engleskog jezika oblikovana pod utjecajem društvenih i ekonomskih trendova te utječu na obrazovne jezične politike na globalnoj i lokalnoj razini.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45667401","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Predmet istraživanja bili su stavovi i predrasude Romkinja o nasilju nad ženama u romskoj obitelji. Provedeno je jednokratno istraživanje tipa tzv. nacrta »poprečnog presjeka« u jednoj vremenskoj točki (proljeće 2020.) metodom anketiranja, a na proporcionalnom, stratificiranom uzorku od 350 Romkinja iz 12 romskih naselja Međimurske županije. Romska kućanstva odabrana su metodom »nasumičnog hoda«, a ispitanice metodom »prvog rođendana«. Istraživanje je pokazalo visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o nasilju nad ženom u obitelji, uključujući prihvaćenost stavova o pravu muškarca na primjenu nasilja nad ženom pod brojnim okolnostima, nadalje visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o krivnji žene kao žrtve za doživljeno nasilje, zatim predrasudu o minorizaciji značenja nasilja i relativizaciji odgovornosti nasilnika za učinjeno nasilje, te prihvaćenost predrasuda o načinu prevencije nasilja, a sve navedeno izraženo kroz ukupnu zabilježenu prosječnu vrijednost razine prihvaćanja prema svih 40 postavljenih tvrdnji na skali od 1 do 5. Istraživanjem je potvrđena signifikantna pozitivna povezanost prihvaćanja predrasuda sa svim promatranim socio-demografskim čimbenicima tako da su prihvaćanju takvih stavova značajno sklonije bile mlađe Romkinje, one koje su sklopile tradicionalni romski brak u mlađoj dobi prije punoljetnosti, one s vrlo niskom razinom obrazovanja, bez završene osnovne škole, nezaposlene i koje su prvo dijete rodile prije 16. godine, kao i one koje imaju više od četvero djece na skrbi.
研究的主题是罗姆人对罗姆家庭中暴力侵害妇女行为的看法和偏见。进行了一次研究。nacrta»popeečnog presjeka«u jednoj vremenskoj točki(proljeće 2020.)metodom anketiranja,一个新的支持者,在350 Romkinja iz 12 romskih naselja Meřimurskežupanije。罗姆人家庭是通过“随机漫步”的方法选择的,并对“一岁生日”的方法进行测试。这项研究表明,在对妇女的家庭暴力问题上,前人的观点得到了高度认可,包括接受了关于男性在多种情况下对妇女使用暴力的权利的观点,进一步表明,人们高度接受了对作为暴力受害者的妇女的偏见,之后,对暴力意义的次要化和暴力责任的相对性的偏见,以及对预防暴力方式的偏见的接受,以及所有上述因素,在所有40项资产的总体记录平均接受率中,从1到5。该研究证实,接受偏见与所有观察到的社会人口原因之间存在显著的积极联系,因此接受这种态度的罗姆人、那些在年龄之前就结下传统罗姆婚姻的人、那些教育水平很低、没有完成小学教育的人、,失业者和16年前出生的第一个孩子。照顾四个以上的孩子。
{"title":"Stavovi i predrasude Romkinja iz izoliranih romskih naselja u Međimurskoj županiji o nasilju nad ženom u obitelji","authors":"Aleksandar Racz","doi":"10.31192/np.20.3.11","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.11","url":null,"abstract":"Predmet istraživanja bili su stavovi i predrasude Romkinja o nasilju nad ženama u romskoj obitelji. Provedeno je jednokratno istraživanje tipa tzv. nacrta »poprečnog presjeka« u jednoj vremenskoj točki (proljeće 2020.) metodom anketiranja, a na proporcionalnom, stratificiranom uzorku od 350 Romkinja iz 12 romskih naselja Međimurske županije. Romska kućanstva odabrana su metodom »nasumičnog hoda«, a ispitanice metodom »prvog rođendana«. Istraživanje je pokazalo visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o nasilju nad ženom u obitelji, uključujući prihvaćenost stavova o pravu muškarca na primjenu nasilja nad ženom pod brojnim okolnostima, nadalje visoku razinu prihvaćenosti predrasuda o krivnji žene kao žrtve za doživljeno nasilje, zatim predrasudu o minorizaciji značenja nasilja i relativizaciji odgovornosti nasilnika za učinjeno nasilje, te prihvaćenost predrasuda o načinu prevencije nasilja, a sve navedeno izraženo kroz ukupnu zabilježenu prosječnu vrijednost razine prihvaćanja prema svih 40 postavljenih tvrdnji na skali od 1 do 5. Istraživanjem je potvrđena signifikantna pozitivna povezanost prihvaćanja predrasuda sa svim promatranim socio-demografskim čimbenicima tako da su prihvaćanju takvih stavova značajno sklonije bile mlađe Romkinje, one koje su sklopile tradicionalni romski brak u mlađoj dobi prije punoljetnosti, one s vrlo niskom razinom obrazovanja, bez završene osnovne škole, nezaposlene i koje su prvo dijete rodile prije 16. godine, kao i one koje imaju više od četvero djece na skrbi.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46662125","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Dosadašnja istraživanja najčešće ukazuju na pozitivnu povezanost socijalne podrške s razinom zadovoljstva životom te općenito kvalitetom života. Međutim, postoji i niz istraživanja koja pokazuju da to nije uvijek tako, odnosno da različite vrste i različiti izvori socijalne podrške mogu različito utjecati na pojedinca, pa čak biti i kontraproduktivni. Tematika je posebice nedovoljno istražena među osobama s invaliditetom te je cilj ovog rada analizirati upravo različite aspekte socijalne podrške i socijalnog funkcioniranja kod osoba s invaliditetom (dostupnost socijalne podrške, učestalost kontakata te zadovoljstvo socijalnim odnosima), a onda utvrditi i potencijalnu povezanost sa zadovoljstvom životom, ali i s optimizmom kao svojevrsnim medijatorom među njima. Provedeno je empirijsko istraživanje među osobama s različitim vrstama invaliditeta (N=684), a dobiveni rezultati jasno pokazuju da su svi oblici socijalne podrške značajno i pozitivno povezani s optimizmom i zadovoljstvom životom. Kada se spomenute oblike podrške stavi u međusobni hijerarhijski odnos (zajedno s nekim sociodemografskim varijablama) te provjeri njihov predikcijski doprinos razini optimizma i zadovoljstva životom, dostupnost socijalne podrške i zadovoljstvo njome preuzimaju primat u odnosu na gotovo sve ostale varijable, odnosno pokazuju se kao najznačajniji prediktori.
Dosadašnja istraživanja najčešće ukazuju na pozitivnu povezanot socijalne podrške s razinom zadovoljstvaživotom te općenito kvalietomživota。然而,有大量研究表明,情况并非总是如此,即不同类型的社会支持和来源可能因不同而异,甚至是相反的。Tematika je posebice nedovoljno istražena meřu osobama是一名残疾人,他是一名残疾人士,但作为一个普遍的媒体参与者,他们也持乐观态度。对不同类型残疾人(N=684)进行了一项实证研究,结果清楚地表明,所有形式的社会支持在乐观和满意度方面都是显著和积极的。当你提到对相互等级关系的支持形式(以及一些社会人口变量),并检查其前任对生活乐观和满意度的贡献,以及社会支持的可用性和所获得的满意度与几乎所有其他变量的关系时,他们似乎是最重要的前任。
{"title":"Društvena dimenzija invaliditeta – povezanost nekih aspekata socijalnog funkcioniranja s optimizmom i zadovoljstvom životom osoba s invaliditetom","authors":"Marko Marinić","doi":"10.31192/np.20.3.10","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.10","url":null,"abstract":"Dosadašnja istraživanja najčešće ukazuju na pozitivnu povezanost socijalne podrške s razinom zadovoljstva životom te općenito kvalitetom života. Međutim, postoji i niz istraživanja koja pokazuju da to nije uvijek tako, odnosno da različite vrste i različiti izvori socijalne podrške mogu različito utjecati na pojedinca, pa čak biti i kontraproduktivni. Tematika je posebice nedovoljno istražena među osobama s invaliditetom te je cilj ovog rada analizirati upravo različite aspekte socijalne podrške i socijalnog funkcioniranja kod osoba s invaliditetom (dostupnost socijalne podrške, učestalost kontakata te zadovoljstvo socijalnim odnosima), a onda utvrditi i potencijalnu povezanost sa zadovoljstvom životom, ali i s optimizmom kao svojevrsnim medijatorom među njima. Provedeno je empirijsko istraživanje među osobama s različitim vrstama invaliditeta (N=684), a dobiveni rezultati jasno pokazuju da su svi oblici socijalne podrške značajno i pozitivno povezani s optimizmom i zadovoljstvom životom. Kada se spomenute oblike podrške stavi u međusobni hijerarhijski odnos (zajedno s nekim sociodemografskim varijablama) te provjeri njihov predikcijski doprinos razini optimizma i zadovoljstva životom, dostupnost socijalne podrške i zadovoljstvo njome preuzimaju primat u odnosu na gotovo sve ostale varijable, odnosno pokazuju se kao najznačajniji prediktori.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"47827671","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
U teološkoj tradiciji Franjevačkoga reda pronalazimo mnoge zanimljive autore i njihova još nedovoljno istražena djela. Početcima franjevačke teologije pripada i djelo Summa theologica fratris Alexandri ili Summa Halensis, u kojem nalazimo temelje franjevačke teološke škole. Prvi franjevački teolozi, zajedno s Aleksandrom Haleškim, u svom radu promišljaju i o kristološkim temama. U ovom će se radu analizirati i prikazati njihovo teološko učenje o otajstvu utjelovljenja Sina Božjega, tj. razlozima Božjeg postajanja čovjekom. U prvom će se dijelu ukratko prikazati kristološke teme franjevačke sume, dok će se u drugom dijelu problematizirati prikladnost (convenientia) Božjeg utjelovljenja. O razlozima utjelovljenja Riječi autori pišu u trećem dijelu sume, a sama tema utjelovljenja kao božanske inicijative, utemeljene na slobodi Božje volje i ostvarene njegovim spasenjskim planom, obrađena je u četvrtom dijelu. Cilj ovog rada je istraživanje učenja franjevačkih pisaca djela Summa Halensis o otajstvu utjelovljenja s posebnim naglaskom na razlozima Božjeg postajanja čovjekom te sustavan prikaz i analiza njihovih temeljnih teoloških postavki sadržanih u tekstovima franjevačke sume glede razložnosti i prikladnosti utjelovljenja Logosa.
{"title":"Razlozi i prikladnost Kristova utjelovljenja u djelu Summa Halensis","authors":"Ivan Karlić, Milan Gelo","doi":"10.31192/np.20.3.2","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.2","url":null,"abstract":"U teološkoj tradiciji Franjevačkoga reda pronalazimo mnoge zanimljive autore i njihova još nedovoljno istražena djela. Početcima franjevačke teologije pripada i djelo Summa theologica fratris Alexandri ili Summa Halensis, u kojem nalazimo temelje franjevačke teološke škole. Prvi franjevački teolozi, zajedno s Aleksandrom Haleškim, u svom radu promišljaju i o kristološkim temama. U ovom će se radu analizirati i prikazati njihovo teološko učenje o otajstvu utjelovljenja Sina Božjega, tj. razlozima Božjeg postajanja čovjekom. U prvom će se dijelu ukratko prikazati kristološke teme franjevačke sume, dok će se u drugom dijelu problematizirati prikladnost (convenientia) Božjeg utjelovljenja. O razlozima utjelovljenja Riječi autori pišu u trećem dijelu sume, a sama tema utjelovljenja kao božanske inicijative, utemeljene na slobodi Božje volje i ostvarene njegovim spasenjskim planom, obrađena je u četvrtom dijelu. Cilj ovog rada je istraživanje učenja franjevačkih pisaca djela Summa Halensis o otajstvu utjelovljenja s posebnim naglaskom na razlozima Božjeg postajanja čovjekom te sustavan prikaz i analiza njihovih temeljnih teoloških postavki sadržanih u tekstovima franjevačke sume glede razložnosti i prikladnosti utjelovljenja Logosa.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"45108969","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Assmann’s crucial concept in his theory of cultural memory is »the Mosaic Distinction« (die Mosaische Unterscheidung). It is the starting point of a new revolutionary distinction – between truth and falsehood in religion, and the entire spectrum of consequences as a result thereof – a break with all earlier traditions, and the process of formation of a new type of religion that stands apart from other religions and spheres of culture such as politics, law and economics. This revolutionary monotheism has replaced the ancient polytheistic world in which Assmann found the dynamic and creative system that has contributed in many elements to the rise of a new monotheistic synthesis rooted in Mosaic distinction. The purpose of this article is to offer a partial insight into this rather forgotten, »buried« world that Assmann has vivified with his erudition, presenting some important achievements of Ancient Egypt firmly incorporated into our civilisation.
{"title":"Polytheism and Monotheism in Jan Assmann’s Concept of Mosaic Distinction","authors":"Ivica Musa, Ivan Šestak","doi":"10.31192/np.20.3.3","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.3","url":null,"abstract":"Assmann’s crucial concept in his theory of cultural memory is »the Mosaic Distinction« (die Mosaische Unterscheidung). It is the starting point of a new revolutionary distinction – between truth and falsehood in religion, and the entire spectrum of consequences as a result thereof – a break with all earlier traditions, and the process of formation of a new type of religion that stands apart from other religions and spheres of culture such as politics, law and economics. This revolutionary monotheism has replaced the ancient polytheistic world in which Assmann found the dynamic and creative system that has contributed in many elements to the rise of a new monotheistic synthesis rooted in Mosaic distinction. The purpose of this article is to offer a partial insight into this rather forgotten, »buried« world that Assmann has vivified with his erudition, presenting some important achievements of Ancient Egypt firmly incorporated into our civilisation.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46492840","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Pitanje sekularnosti u posljednjih je nekoliko desetljeća u fokusu teoretičara iz različitih znanstvenih područja. Iako se Europa dugo smatrala sekularnim i sekulariziranim prostorom, ovakve se tvrdnje sve češće propituju u svjetlu događaja koji nastoje (re)definirati javnu ulogu religije i njen utjecaj na društvo. Počevši od pokušaja da se definira pojam sekularnosti i konceptualizira njegovo značenje kroz pregled postojeće literature, ovaj rad tematizira sekularnost kako je definirana pravnim okvirom Europske unije i Republike Hrvatske. Istovremeno je u kratkim crtama naznačen društveni kontekst unutar kojega se pitanje sekularnosti propituje. Sekularnost je u ovom radu definirana u širem smislu kao ustavno-pravno načelo odvojenosti religijskih organizacija od države čime se jamči neutralnost javnih institucija u odnosu na (ne)religiozna uvjerenja i vjersku pripadnost svih građana. U užem smislu sekularnost se odnosi na, za neko društvo specifičan, ideološki legitimiziran odnos između religijske domene i drugih društvenih (sekularnih) domena, odnosno na »kulturu sekularnosti« koja artikulira hijerarhiju društvenih odnosa.
{"title":"Prilog konceptualizaciji sekularnosti u suvremenom europskom i hrvatskom društvenom kontekstu","authors":"Nikolina Hazdovac Bajić","doi":"10.31192/np.20.3.4","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.4","url":null,"abstract":"Pitanje sekularnosti u posljednjih je nekoliko desetljeća u fokusu teoretičara iz različitih znanstvenih područja. Iako se Europa dugo smatrala sekularnim i sekulariziranim prostorom, ovakve se tvrdnje sve češće propituju u svjetlu događaja koji nastoje (re)definirati javnu ulogu religije i njen utjecaj na društvo. Počevši od pokušaja da se definira pojam sekularnosti i konceptualizira njegovo značenje kroz pregled postojeće literature, ovaj rad tematizira sekularnost kako je definirana pravnim okvirom Europske unije i Republike Hrvatske. Istovremeno je u kratkim crtama naznačen društveni kontekst unutar kojega se pitanje sekularnosti propituje. Sekularnost je u ovom radu definirana u širem smislu kao ustavno-pravno načelo odvojenosti religijskih organizacija od države čime se jamči neutralnost javnih institucija u odnosu na (ne)religiozna uvjerenja i vjersku pripadnost svih građana. U užem smislu sekularnost se odnosi na, za neko društvo specifičan, ideološki legitimiziran odnos između religijske domene i drugih društvenih (sekularnih) domena, odnosno na »kulturu sekularnosti« koja artikulira hijerarhiju društvenih odnosa.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"41922856","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
Tematika tradicionalnih nacionalnih pijanističkih škola tek se posljednjih godina pojavljuje u malobrojnim znanstvenim radovima i istraživanjima. Iako većina profesionalnih pijanista razlikuje najznačajnije pijanističke škole poput francuske, austrijsko-njemačke i ruske, odlike pojedinih pijanističkih škola, njihove sličnosti i razlike, analiziraju se najčešće pregledom pijanističke djelatnosti njihovih eksponenata – pojedinih pijanista i glasovirskih pedagoga. Značajniji doprinos proučavanju pijanističkih škola prezentirali su u svojim znanstvenoistraživačkim radovima pijanisti Sofia Lourenço i Wojciech Wisniewski, čija će se istraživanja uzeti kao teorijsko polazište za proučavanje ove tematike. Pregledom najznačajnijih pijanističkih škola u ovom će se radu nastojati definirati i pozicionirati zagrebačka pijanistička škola uz prikaz njezine uloge u obrazovanju pijanista i glasovirskih pedagoga. Budući da o utjecaju pijanističkih škola u našoj sredini i o zagrebačkoj pijanističkoj školi nema značajnijih znanstvenih istraživanja, poseban segment ovoga rada donosi rezultate anketnog ispitivanja koji odgovaraju na pitanja vezana uz tradiciju i utjecaj zagrebačke pijanističke škole na suvremene tendencije hrvatskog pijanizma, pokazujući da većina ispitanika poznaje navedenu tematiku i njezino značenje, ali se samo 35 % smatra pripadnicima pojedinih pijanističkih škola, što je u suglasju s tendencijama univerzifikacije suvremenog pijanizma.
近年来,传统民族钢琴家流派的话题只出现在次要的科学作品和研究中。尽管大多数专业钢琴家与法国、奥地利、德国和俄罗斯等最重要的钢琴家学校不同,但某些钢琴家学校的发现、它们的异同,以及他们的代表——一些钢琴家和职业教师——最常分析的意见。Sofia Lourenço和Wojciech Wisniewski对钢琴学校的研究做出了更重要的贡献,他们将把研究作为研究这一主题的理论立场。Pregledom najznačajnijih pijanističkihškola u ovomće se radu nastojati definirati i pozicioirati zagrebačka pijanitičkaškolauz prikaz njezine uloge u obrazovanju pijanista i glasovirskih Educationa。由于目前还没有关于我们环境中的钢琴家流派和希腊钢琴家流派的影响的更重要的科学研究,因此本工作的具体部分产生了一份与传统和希腊钢琴家学派对克罗地亚钢琴家当前趋势的影响有关的问卷,研究表明,大多数受试者都知道主体和主体的意义,但只有35%的受试者被认为是某些钢琴家流派的成员,这与当代钢琴家普遍化的趋势一致。
{"title":"Zagrebačka pijanistička škola u kontekstu europskog pijanističkog nasljeđa","authors":"Martina Mičija Palić","doi":"10.31192/np.20.3.7","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.7","url":null,"abstract":"Tematika tradicionalnih nacionalnih pijanističkih škola tek se posljednjih godina pojavljuje u malobrojnim znanstvenim radovima i istraživanjima. Iako većina profesionalnih pijanista razlikuje najznačajnije pijanističke škole poput francuske, austrijsko-njemačke i ruske, odlike pojedinih pijanističkih škola, njihove sličnosti i razlike, analiziraju se najčešće pregledom pijanističke djelatnosti njihovih eksponenata – pojedinih pijanista i glasovirskih pedagoga. Značajniji doprinos proučavanju pijanističkih škola prezentirali su u svojim znanstvenoistraživačkim radovima pijanisti Sofia Lourenço i Wojciech Wisniewski, čija će se istraživanja uzeti kao teorijsko polazište za proučavanje ove tematike. Pregledom najznačajnijih pijanističkih škola u ovom će se radu nastojati definirati i pozicionirati zagrebačka pijanistička škola uz prikaz njezine uloge u obrazovanju pijanista i glasovirskih pedagoga. Budući da o utjecaju pijanističkih škola u našoj sredini i o zagrebačkoj pijanističkoj školi nema značajnijih znanstvenih istraživanja, poseban segment ovoga rada donosi rezultate anketnog ispitivanja koji odgovaraju na pitanja vezana uz tradiciju i utjecaj zagrebačke pijanističke škole na suvremene tendencije hrvatskog pijanizma, pokazujući da većina ispitanika poznaje navedenu tematiku i njezino značenje, ali se samo 35 % smatra pripadnicima pojedinih pijanističkih škola, što je u suglasju s tendencijama univerzifikacije suvremenog pijanizma.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"44386860","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}
This paper presents the relationship between the establishment of the Church and Israel. The author tries to answer a question that is important for contemporary theology: Did the Church replace Israel? The paper also poses another question that correlates with the first: Were the chosen people of the Old Testament “disinherited” upon the foundation of the Ecclesia? Of fundamental importance for understanding the Church–Israel relations is the teaching of the Second Vatican Council, mainly its Declaration on the relations of the Church with non-Christian religions Nostra aetate (No. 4). It treats these relations from the history of salvation perspective, indicating a continuum between God’s old and new people. The document does not specify the mutual reference or deals with the soteriological status of the people of Old Covenant. In order to reveal the Church’s attitude to Israel, the author examined Jesus’ reference to the Torah and the key events in the work of the Church foundation: constituting of the Twelve and establishing of the Eucharist. They provide grounds for the claim that the Church is the Israel of the ultimate times. Regarding the Church-Israel relations from the perspective of the history of salvation provides the conclusion that God did not reject Israel, nor did He cancel its mission of the tradent of the revelation. The people of the Old Testament remained the carrier of what was fulfilled in Jesus Christ in the economy of salvation. Israel’s “disinheritance” did not occur upon the Ecclesia foundation.
{"title":"Did the Church replace Israel? The foundation of the Church and Israel","authors":"Paweł Rabczyński","doi":"10.31192/np.20.3.1","DOIUrl":"https://doi.org/10.31192/np.20.3.1","url":null,"abstract":"This paper presents the relationship between the establishment of the Church and Israel. The author tries to answer a question that is important for contemporary theology: Did the Church replace Israel? The paper also poses another question that correlates with the first: Were the chosen people of the Old Testament “disinherited” upon the foundation of the Ecclesia? Of fundamental importance for understanding the Church–Israel relations is the teaching of the Second Vatican Council, mainly its Declaration on the relations of the Church with non-Christian religions Nostra aetate (No. 4). It treats these relations from the history of salvation perspective, indicating a continuum between God’s old and new people. The document does not specify the mutual reference or deals with the soteriological status of the people of Old Covenant. In order to reveal the Church’s attitude to Israel, the author examined Jesus’ reference to the Torah and the key events in the work of the Church foundation: constituting of the Twelve and establishing of the Eucharist. They provide grounds for the claim that the Church is the Israel of the ultimate times. Regarding the Church-Israel relations from the perspective of the history of salvation provides the conclusion that God did not reject Israel, nor did He cancel its mission of the tradent of the revelation. The people of the Old Testament remained the carrier of what was fulfilled in Jesus Christ in the economy of salvation. Israel’s “disinheritance” did not occur upon the Ecclesia foundation.","PeriodicalId":52045,"journal":{"name":"Nova Prisutnost","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2,"publicationDate":"2022-11-16","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":null,"resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":"46127453","PeriodicalName":null,"FirstCategoryId":null,"ListUrlMain":null,"RegionNum":0,"RegionCategory":"","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":"","EPubDate":null,"PubModel":null,"JCR":null,"JCRName":null,"Score":null,"Total":0}